Logika i uvažavanje stvarnosti

Osoba koja poziva u islam logično razmišlja, bez obzira da li se radi o analizi događanja ili obraćanju sagovorniku. Govori na nivou ljudi koji ga slušaju i shodno njihovom spoznajnom krugu. Na taj način uvjerava ih u ono što im želi prenijeti s obzirom da riječi koje govori prihvataju jer nema raskoraka između riječi i djela kod njega, a sve što prezentira logički je utemeljeno i uvažava stvarnost. Ne treba misliti da ovo podrazumijeva suštu logiku, već se od njega traži da u svim svojim postupcima i stanjima uvažava logiku i ne suprotstavlja se razumu u odnosu prema stvarnosti - pored svega što smo ranije naveli. Navest ćemo istaknut primjer ove vrste odnosa iz života Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Mladić dolazi kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ashabi ne spominju o kojem se mladiću radi. Sabiranjem predaja došli smo do zaključka da se radi o Džulejbibu, r.a.

Od Ebu Umame, r.a., se prenosi: “Kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., došao je jedan kurejšijski mladić i rekao: ‘Allahov Poslaniče, dozvoli mi da učinim blud!’ Ljudi pohrliše da ga otjeraju i ukore. Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Polahko!’ Nakon toga mu je prišao i upitao ga: ‘Voliš li da majka tvoja to radi?’ Mladić reče: ‘Ne tako mi Allaha. Allah tebe zaštitio mojim životom!’ Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Tako ni drugi to ne vole svojim majkama.’ Upita ga dalje, s.a.v.s.: ‘Voliš li to kćerki svojoj?’ Mladić odgovori: ‘Ne tako mi Allaha. Allah tebe zaštitio mojim životom!’ Poslanik, s.a.v.s., ponovi: ‘Tako ni drugi to ne vole svojim kćerima.’ Upita ga, s.a.v.s.: ‘Voliš li to sestrama svojim?’ Mladić reče: ‘Ne tako mi Allaha. Allah tebe zaštitio mojim životom!’ Poslanik, s.a.v.s., ponovi: ‘Tako ni drugi to ne vole sestrama svojim.’ Upita ga, s.a.v.s.: ‘Voliš li to sestrama svoga oca?’ Mladić reče: ‘Ne tako mi Allaha. Allah tebe zaštitio mojim životom!’ Poslanik, s.a.v.s., ponovi: ‘Tako ni drugi to ne vole sestrama svojih očeva.’ Upita ga, s.a.v.s.: ‘Voliš li to sestrama svoje majke?’ Mladić reče: ‘Ne tako mi Allaha. Allah tebe zaštitio mojim životom!’ Poslanik, s.a.v.s., ponovi: ‘Tako ni drugi to ne vole sestrama svojih majki.’ Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju ruku na pleća mladića: ‘Gospodaru moj, grijeh njegov oprosti, srce njegovo očisti i spolni organ od zabranjenog zaštiti!’^[1] Džulejbib, r.a., je nakon toga bio najčedniji mladić među stanovnicima Medine.

Nakon nekog vremena Allahov Poslanik, s.a.v.s., izađe u boj i kada mu je Allah, dž.š., darovao pobjedu, rekao je ashabima: “Pogledajte jesmo li koga izgubili!” Odgovoriše: “Nema tog i tog, nema tog i tog.” Reče im, s.a.v.s.: “Vidite ko vam još nedostaje!” Rekoše: “Allahov Poslaniče, svi ostali su tu!” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Ne vidim Džulejbiba! Potražite ga među poginulim.” Našli su ga pored sedmerice neprijatelja koje je ubio. Preselio je kao šehid. Rekli su: “Allahov Poslaniče, eno ga leži pored sedmerice koje je ubio, pa je zatim bio ubijen.” Vjerovjesnik, s.a.v.s., dođe do njegovog tijela i reče: “Ubio ih sedmericu, a onda ga ubiše. On je moj a ja sam njegov. On je moj a ja sam njegov.” Ponovio je ovo dva ili više puta. Nakon toga ga je Poslanik uzeo u ruke i mezar mu iskopao. Ležao je na Poslanikovim, s.a.v.s., rukama sve dok ga nije spustio u mezar.^[2] Na ovaj način je Džulejbib, r.a., na krilima logike i dove postao jedna od džennetskih ptica.

[1] Imam Ahmed: Musned, 5/256-257.
[2] Muslim, Fedailu-s-sahabe, 131; Imam Ahmed, Musned, 4/420-421; El-Hejsemi, Medžmeu-z-zevaid, 9/368.